trkeljanje bez pravila
all around the universe
Blog
petak, kolovoz 3, 2007

D. je bila moja najbolja prijateljica. Starija od mene 2 godine. Mrsava, zgodna, smedja sa lijepim smedjim ocima. Pametna i zabavna. Zivjela je nedaleko od mene sa roditeljima, poremecenim bratom i jos poremecenijom bakom. Nas dvije smo cak i rodjene na isti dan.

Otac je radio u nekoj firmi, svirao po svadbama.. ispitivao nas je kad bi dosle kod njih : „- kako vam suma? Rastu li orasi? Il su jos uvijek ljesnjaci?“  meni je uvijek bilo neugodno, pa smo brzo izlazile van iz tog njihovog stancica. Majka je radila blizu kuce, cinila se normalnom.. samo cinila.. Njen brat je stariji od nje dvije godine i cesto ju je maltretirao i tukao.. Baka je spaavala u sobi sa njom i bratom ( koji je spavao gol, izdrkavao se pod plahtom…) Baka je bila zla i poremecena. Ne znam dal je jos uvijek ziva..  tjerala je D. da radi sve po kuci, da cisti, sprema, kuha, reze joj nokte, masira noge.. D. je sve pokorno radila. Isla je u srednju skolu mislim da nesto sa turizmom. Tjerali su je da uci prije skole tako da bi mogla nakon skole radit ostale kucanske poslove..

U nekom svom minimalnom slobodnom vremenu, kada bi nas dvije pobjegle od relanosti, pisala je prekrasne pjesme i price..

 

Negdje pocetkom 90-ih si je nasla nekog decka, njeni su svi bili uzasno protiv toga i psihicki i fizicki su je zlostavljali zbog toga.

 

D. je pukla. Pocela se je gubit, nestajat.. bila je sve tuznije, povucenija..i nesretna.. meni nije htjela sve govorit ali i to sto sam znala je bilo sasvim dovoljno. 

 

Nakon par mjeseci njeni roditelji nisu znali sto je s njom pa su je strpali u Vrapce.. tamo je ostala dvije i pol godine. Kada sam ju ponovno srela, bila je izgubljena i na tabletama. Rekli su joj da ima schizofreniju. Mada ja i dan danas ne vjerujem u to. Sopali ju sa tabletama i pustili da vegetira.

 

U medjuvremenu su njeni kupili kucu nedaleko od zagreba i preselil se tako da smo se ona i ja vrlo rijetko vidle, ja jos onda nisam imala auto i u principu, bilo me strah jer nisam znala sta da joj kazem.

 

Dosla je do mene s mamom, pitala sam ju kako je, rekla je: „ –ja se sada reinkarniram, vidim bijelo svijetlo, ali je tako jako daleko..“

 

Otisla je, cula sam da je nedugo nakon toga opet bila poslana u vrapce, razgovarala sam s njenom mamom, dala joj savjete neke – s obzirom da sam radni terapeut – nije me poslusala. U svoj toj tuzi, D. je uzasno patila i pati i dalje… ja sam prestala zvat.. ona vishe nije ta osoba, ona vishe ne zna tko je..

Neki dan sam cula da je stalno u svojoj sobi, da ne izlazi van, da ju otac i dalje pita gdje je njena sumica.. i da sigurno da vidi veliki bor da bi joj bilo dobro.

Majka je izjavila da ona ne mozhe s njom nista raditi jel joj izbije psorijaza!!!!

 

I njen zivot se gasi.. sada ima 31 godinu.. imala je puno potencijala.. roditelji su ubili sve..

 

I da znam..psiha je veliki misterij.. al ovo sve sto sam ja napisala su sami fragmenti njenog zivota…

 

Ja sam svakim danom sve dalje od nje.. i jednostavno se bojim pogledat ju u oci.. mozda sam joj i mogla pomoc, al sam bila premlada i pojma nisam imala..

 

Pitanje koje me sada muci.. „da li ima jos sanse? Da li je prekasno? „

a pitanje na koje znam odgovor...da li su joj roditelji mogli pomoc?


jesu- ali nisu htjeli







mmph @ 20:46 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » vel 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
Brojač posjeta
20883
Index.hr
Nema zapisa.